Nesnošljivost

Prije preko nekoliko godina sam se bavio "sviranjem" po kafanama. Upoznah milion ljudi na taj način. Večinom klošari, i oni koji neče vidjeti vječnu svjetlost, nego kotao za čvarke.
Sve u svemu, dobro ali jebeno iskustvo. Počeo sam kao zamjena jednog klavijaturista, pa sam se satiro po baranji i podunavlju. Uglavno srpska sela ( a gle mene genocida ).
Što se tiče glazbe, nikada nisam na nju gledao nacionalističi. Znam rezat vene na moravac, a bogami i na Thompsona. Uvijek mi je bila bitna kvaliteta same glazbe, pa tek onda tekst.
A da bi sve to sažeo u jednu jebeno dobru cjelinu!!!!!!!
Navuko sam se na CIGANE!!!!!!!!

Sad več davne 1999 godine sam svirao u nekoj vukojebini u Baranji.
Moj radni(muzičar) kolega je pripado rasi koju još nazivaju "skupljači gvožđa" , ali bio je pravi zaljubljenik u glazbu, i naravno da mu je cijela obitelj živjela u tom duhu.
Nije bio glazbeno potkovan, kad ga pitaš odakle je počeo svirat nije znao ni koji je dur, ili mol u pitanju. Samo bi rekao "odavde", ali kad bi rastego crevo (harmoniku) jaja bi mi se zaledila.

Tužno je to što je bio osuđen na glazbu, ili gvožđe.
Pokušao sam mu naći neku šljaku. Nemoguča misija.

Jedino što mu zavidim je to što je jedan od rijetkih koji radi ono što stvarno voli!

Eno ga i dalje u Baranji, sve traženiji i traženiji.
Svira u lokalu u kojem se za stol moraš rezervirat tjedan ranije.

MAJKE MI!!!!!!!!!