Toliko se puta nađem pred nekom jebenom odlukom, da ni sam neznam šta da radim. Jebe me to što kontam da imam neke ujebane, i staromodne poglede na životne događaje. U boga vjerujem, a opet kontam da crkva kao institucija smrdi. Nije to zbog Da vinci-evog koda, da me ne smatrate idiotom. Nego zbog drugih stvari. Kap koja je prelila čašu jesu ovi novi grijesi. Dali je ovo debilan svijet, ili svijet debila pitanje je sad. Pa eto nadam se da me ipak netko gleda od gore i priprema neku opaku partijicu samo za mene ovakvog zlatnog. Jesam li ja pušioničar zato što mi riječ i obraz znače temelj karaktera. A svaki dan viđam likove sa koeficijentom inteligencije kao moj zamrzivač, kako se vozaju u autima za koje nebih imao para da ne potrošim ni kunu koju zaradim. Dali pravdu i poštenje ipak netko vidi, i cijeni? Počinjem se uvijeravat da je moj obraz ujedno i moj največi neprijatelj. A opet? Možda to netko i vidi. Možda da se maknem iz idiotskog okruženja. Ili da počnem sa dvoličnim forama, i dilanjem droge. I op u BMW. Neki mi govore da izgledam ko diler, neki ko svodnik. Dakle imam sve što je potrebno da uletim u biznis. A možda jednostavno nije došlo mojih 5 minuta. Jebi ga nemam sreče.
Barem za sad..................
