Dok je bilo TITA, bilo je i šita!
Živio drug TITO!!!!!!
I gospođa.
Jebig ljudi seru da im nije valjalo u jugi, a sad im je kao bolje. Bolje je malo sutra.
Sad kao žive u demokraciji, imaju pravo glasa, uživaju u kapitalističkom društvu.
A skoro svi gladni. Izgubio se stari način života. Malo kafica kod komšinice poslje zabušavanja na poslu, pa izleti u prirodi sa rodbinom i prijateljima i sva ta sranja na koje smo navikli. U ovoj nam novoj državi kad trebaš otići čestitat božić popizdiš, jer nisi naviko izlazit iz kuče. Sve što imaš je poso, kuča birtija.
Ni 1.maj nije ko nekada. Dođu oni sindikalci pa djele grah penzićima.
A jebiga, đaba je i bogu drago!
Mi balkanci smo debili. Mi neznamo funkcionirat bez toljage i biča. Zato je nama odgovaro komunizam. Imo si debila koji ti je reko šta, i kako da radiš, i to je to.
A danas ljudi moraju razmišljat. E to predstavlja veliki problem.
Mi volimo velike vođe. To pokazuju izbori svaki put. Onog Sanadera ljudi gledaju ko što su gledali TITA. Kao ono pametan, naočit, ugledan itd.
A on lopov ko i svi drugi, ali nema veze jer im je izlika "oni su se več nakrali, a nova vlada bi sve ispočetka". I tako se agonija nastavlja.
A šta mi koji smo rođeni na početku osamdesetih?
Djetinjstvo proveli spavajuč obučeni u podrumima, kad je trbalo uživat u izlascima išli u grad sa 10kn u đepu. Kad je trebalo seksat prvo si tražio domovnicu da se uvjeriš u nacionalnost i vjeroispovjest. I sada se još moraš selit iz grada jer nemožrš zaradit za normalan život.
Sa 27 godina se osiječem ko penzioner, a trebam prenosit pozitivnu energiju na svoje djete i obitelj. KAKO?
Pun mi je kurac ove trule države.
Živio doktor Delagić, i gospođa!
