Ja vam tako uletio na posao nakon slobodnog dana, znajuč da če ćif napucat našeg hipya. Što jes, jes. Nije bio ni za gazit kupus!!! Međutim nisam znao da ima nekih novosti uvezi lika. Konobar bljed, šefica se sva uzjebala. Ko da je vidila Tita. Ćif upada u kuhinju, te me ispuucava van. Ja kao ono kontam šta je u pitanju i laganim hodom odoh na kafu.
Pita me kelner. "šta si čuo o čemu se radi" a ja ono kao upučen " jebiga kad je maljav".
Kad ono kurac! To što je hipy u kurcu i nije neki veliki bad. Jebote on ima hepatitis C.
Skoro sam se urušio, eto i mene bljedog! Nakon desetak minuta ćif izlječe van, a ja jebga imo narudžbu pa moro u kontaminirano područje. Poslje papka sam otišo u garderobu zapalit pljugu sa tifusarom, da ja čujem njegovu stranu!!!!
Govori on kako nije on nije zarazan, te da pazi da se ne posječe i takva sranja. Jebiga, šteta. Baš sam se skonto s njim. Koliko god da je bio u banani bar sam ga razumio šta sere, za razliku od onog čobana koji je obožavo žderat majmunov mozak. Jedino što je bio spaljen ko đubre. Ali ipak dobar dečko. Osječao sam se ful usrano kad sam ga gledao kako odlazi iz restorana. Tužno je to što lik stvarno voli to jebeno kuhanje, ali ista stvar kao i sa pjvanjem. Pjevat najviše vole oni koji nemaju sluha. Kaže on d ače imat on od čega živit, samo mu i nije fora na takav način zarađivat.
Nakon te spike bacih ja oko u moj mobitel. Nešto me žico za poruku, pa da ja skontam šta je on to slao. Jebat ču mu mater ako me bude murija ili mafija tražili zbog te poruke. Bolj da ne znate o čemu je riječ. Več je počeo zarađivat na svoj način, i na moj račun.
